Donosimo Vam ekskluzivan razgovor sa čovjekom čija je karijera SF pisca počela davne 1971. godine objavljivanjem priče 'The Hero' u časopisu Galaxy. Od tada je objavio nekoliko romana i više desetaka znanstveno-fantastičnih, fantastičnih i horor priča od kojih se posebno ističu 'The Armageddon Rag', 'Windhaven', 'A Song for Lya' i 'Sandkings'. Za svoj je rad primio brojna priznanja, među kojima i tri nagrade Hugo, dvije Nebule i nagradu Bram Stoker. Nakon što je neko vrijeme radio na televizijskim serijama 'The New Twilight Zone' i 'The Beauty and the Beast', vratio se pisanju te trenutno dovršava 'A Feast for Crows', četvrtu knjigu iz serije 'A Song of Ice and Fire' koju svi sa nestrpljenjem očekujemo...

Čini se nemogućim da je ova tvorba iz doba dinosaura. Dakako, kaže profesor, nepoznati geografi mogli su upotrijebiti komad stijene u kojoj je školjka bila inkapsulirana tisućljeća prije. Iz jednoga je ispitivanja proizašlo da reljefi na ploči odgovaraju suvremenom području između Ufe i Sterlitamaka, izuzevši nekih varijacija, kao što je kanjon koji ga presijeca. Geološka su istraživanja pak ustanovila da je u tome području bila nastala jedna raspuklina, koja je prije više milijuna godina nestala. "Mapa je", kaže istraživač, "ucrtana kada se magnetski pol Zemlje nalazio blizu današnje Zemlje Franje Josipa, upravo prije 120 milijuna godina."

U 21.30 sati ponovo je došla poruka na Radio Pag o neobičnoj pojavi. Član C. I. M. P.-a, Josip Fabijanić uspio je u posljednjim sekundama trajanja neobične pojave napraviti jednu fotografiju i to s balkona svoje kuće na Vodicama. Svjetleća pojava bila je okruglog, a na trenutke i cilindričnog oblika, a prelijevala se u više boja. Zeleni spektar bio je naglašeniji na vanjskom, rubnom, a crveni na unutarnjem dijelu.

Što je to malo, svijetleće bijelo, sluzavi i kreće se samo po boku? A ne, nije to nikakav štos, to je opis neidentificirane spodobe koja od subote, 2. prosinca u Kukuljanima, mjestašcu na samom izvoru Rječine sije nezapamćeni strah i paniku. A sve je počelo sasvim obični. Kukuljanske djevojčice i dječaci Gloria Zaharija (11), Darko Lukin (13), Boris Juretić (17), Andrea Vrabić (14), Jelena Juretić (12) i Virna Kukuljan (11), prožvakavali su još jednu dosadnu subotnju večer na autobusnoj stanici smještenoj na ulazu u selo, svojem omiljenom okupljalištu. I onda su, još uvijek ničim izazvani, ali i sasvim iznenađeni nagonom za štetnju, jer inače to im nije uobičajen đir, odlučili oko 19.30 sati prošetati cestom u smjeru susjedne Trnovice...

Na riječnom otoku stajao je grad, crn poput noći a u njemu živješe kralj turova. Bijaše ogroman i crn, oči mu bijehu kao baklje, a rogovi zlatni. Ime mu je bilo Urus, bog plodnosti. Jedne burne noći porastu mu rogovi do neba, dosegnu crne oblake, a vila oblakinja zapne mu o njih. On se zaljubi te je skine s oblaka i zarobi u gradu...

E, sad, zamislite scenario. Imamo ludog i ekscentričnog bogataša koji ima pristup genetskom labaratoriju i voli AD&D (naročito voli voditi). Imamo mogućnost manipulirati genima kako želimo. Taj bogataš ima zatvoreni prostrani posjed na kome može raditi što želi. I onda njemu padne na pamet baš dobra ideja. Dovede svog glavnog inženjera, pokaže mu monster’s manual i kaže mu da želi slijedeće kreature... I tako bi stvoren minotaur, goblin, patuljak, vilenjak, gnom, zmaj, kentaur, kerber, meduza... Samo kaži što ti treba.

Jeste li kada razmišljali koliko stvari u životu uzimamo zdravo za gotovo? Nekoliko ljudi nam je reklo da je nešto dobro ili loše, i mi ćemo tu informaciju proslijediti nekom trećem, iako ustvari ne znamo da je ta informacija točna. Često ta informacija je točna, ali ne mora biti. Na što ja to točno ciljam? Slučajno mi je pala na pamet zamisao, što ako je neka od osnovnih “istina” našeg društva samo propaganda, laž ili poluistina ponovljena toliko puta da su je svi prihvatili kao nedvojbenu i potpuno točnu? Konkretno, što ako je Bog zao, a Vrag dobar?

U posljednje vrijeme smo svjedoci mnogim tehnološkim novitetima, koji bi, kad se razviju, mogli promijeniti naš način života. Jedan od njih je gotovo tek prototip, ali postoji, a radi se o uređaju koji je u stanju prepoznavati te značajno pojačavati moždane valove. Prepoznaje da li ispitanik misli o jabuci ili o avionu. Muzici ili o nekoj osobi. A to je tek početak...

...gledam ja tako Voyagera, kad mi na pamet dođe pitanje: kako bi svijet zaista izgledao kad bi postojao teleporter? I što sam duže razmišljao o tome, sve sam mu više primjena nalazio te došao na kraju do zaključka da bi taj stroj riješio gotovo sve probleme čovječanstva. Ali nas i na kraju na neki način upropastio. Razmislite malo. Što je u stvari teleporter? To je stroj koji može materiju pretvarati u energiju i obrnuto. Mi u Star Treku možemo vidjeti 3 uređaja koji se baziraju na toj tehnologiji: holodeck, replikator te sam teleporter. Koje dragi nam pripadnici Federacije šablonizirano koriste. Hajdemo sad malo analizirati mogućnosti koje tamo nisu naglašene, te se malo izvući iz okvira koje gledamo na televiziji.

Jedno od najčeščih pitanja koje se postavlja uz misteriju NLO-a je odakle dolaze? Tijekom godina ponuđeno je više različitih teorija koje su većinom brzo odbačene, no tijekom ovog stoljeća pojavila se jedna koja je brzo na sebe skrenula svjetsku pažnju. Teorija Ericha von Danikena (ponuđena u njegovoj prvoj knjizi Chariots of the Gods?) o posjetu vanzemaljaca našoj planeti i dokazima koji to potkrepljuju nađenim na pet kontinenata najviše se svidjela javnosti. Kasnije u istoj knjizi Daniken spekulira čak i o vanzemaljskom porijeklu ljudske rase...

Prema jednoj teoriji Atlantida nije jedini kontinent koji nestao u dubinama oceana. Smatra se da je postojao veliki kontinent Lemurija koji je u sebi sadržavao Mu, Mar i Lumaniju. Također su postojale zemlje Thula i Hiperborea koje su prema priči skrivene pod velikim ledenim pokrivačem na Sjevernom polu. Prema istoj teoriji prvotni Atlantiđani su bili vanzemaljskog porijekla. Po izgledu sličili su ljudima, ali su bili dosta viši (7-12 stopa visoki) i bez ijedne dlake po tijelu. Poznati su i iz priče o genezi kao Elohim i Annunaki prema kojoj je njihov životni vijek preko 800 godina. Većina starih civilizacija spominje ih kao Titane ili visoke (“the tall ones”). Teoriju o njihovom postojanju potkrepljuju pričama iz dnevnika Španjolskih konkvistadora koji su ih opisali kao visoke plavooke divove (8-12 stopa) koji trče po Andama te nekim arheološkim dokazima uglavnom kostura tih “visokoih ljudi”.

Hrvati su vjerovali u više božanstava. Obožavali su prirodu i prirodne pojave vjerujući da sve na ovome svijetu potječe od nekog višeg bića. Dobre stvari (sunce, dan, blaga kiša, proljeće, drveće, plodovi prirode, zdravlje...) potječu od Bijel-boga a zle stvari (noćna tama, studen, mećava, munja, grom, bolest, smrt...) od Crnog-boga. Naravno, ta dva 'glavna boga' stalno međusobno ratuju i čas pobjeđuje jedan, čas drugi (kružni tijek prirode). Naši su pradjedovi još vjerovali i u puno drugih, manjih bogova kojima su pripisivali posebni krug djelovanja u pridodi...

...tijekom sljedećih deset godina sluge su dovodile nove djevojke za rituale i krvave kupke i jedna je nesuđena žrtva pobjegla. Tajna je procurila i vlast je saznala za grozote koje su se godinama odvijale u dvorcu Csetje. Mađarski kralj Matija naređuje grofu Cuyorgiju Thurzu, upravitelju provincije, da osvoji zamak. 30 prosinca 1610 godine Csetje pada i tamnice dvorca se otvaraju. U samom je dvorcu nađena jedna mrtva djevojka bez krvi, u podrumima nekoliko živih dok su ispod dvorca u katakombama nađeni ostaci 50 žrtava.

Drakula se, očekujući osvetu, utvrđuje u dvorcu Bragga. Tako je Turska vojska pri sljedećem pohodu krenula baš tamo i poslije kraće opsade razbila obranu i zauzela dvorac. Zahvaljujući pripremljenom tajnom prolazu, Vlad Drakula bježi preko Transilvanije u Mađarsku i stavlja svoje usluge na raspolaganje tamošnjem novom kralju Matijašu Korvinu. U to su vrijeme Europom, inače, već počele kružiti priče o šestogodišnjim patnjama Vladovih podanika i grozotama kroz koje ih je ovaj proveo, pa 1475. godine Korvin hapsi Drakulu...

Klingonska matična planeta Qo’noS je takva da već sama uvjetuje nastanak agresivnih vrsta. Atmosfera ima veliku koncentraciju ugljik-dioksida koji stvara efekt staklenika pa je Qo’noS vrlo topla planeta bez godišnjih doba. Na planetu ima jako malo biljaka pa su skoro sve vrste mesožderi. Pronađeni su ostaci biljaka i dokazi da je Qo’noS nekad bio vlažan i ugodan planet. Međutim, prolazak velikog asteorida je izmijenio orbitu planeta te uzrokovao potrese i erupcije vulkana što je promijenilo lice planeta...

Skoro stotinu godina kasnije, 1586., jedan se Necronomicon pojavljuje u Pragu koji je u to doba, pod upravom Rudolfa II, bio pravi magnet za čarobnjake, alkemičare i svakakve šarlatane. Tamo ga se domogao kultni engleski "čarobnjak" John Kelly te napravio engleski prijevod. Taj je rukopis navodno dospio u kolekciju Eliasa Ashmolea koja se nalazi u Oxfordu...

Likantropi...priča je vjerojatno stara koliko i ljudska rasa. Svijet je pun legendi o 'onima koji mijenjaju oblik'. Priče o vukodlacima donijeli su Slaveni i Germani, Američki su indijanci pričali o ljudima pticama dok su mnoga Afrička plemena obožavala ljude Leoparde...