Za Božić dočekali smo čudo! U Splitu je novoosnovani privatni izdavač “KOAN” izbacio na tržište jedan prijevod romana s područja znanstvene fantastike, što je apsolutni presedan. Koliko je kulturna i gospodarska pozicija Splita provincijalna i inferiorna zagrebačkoj vidi se i iz činjenice da je to ujedno, izuzevši Feralova izdanja, prva uistinu zabavna prijevodna knjiga izdana u Splitu od osamostaljenja do danas. Dok su splitske novine oduvijek zračile humorom u formatu knjige vlada potpuna namrgođenost još od Našeg malog mista.

    U poluprofesionalnom “sam svoj majstor” stilu Helio Zaradić se odvažio na prevođenje i tiskanje jedne od najobljubljenijih serija SF&F-a. Tijekom 1978. godine BBC je emitirao prvih devet epizoda radio-drame koja će se slijedećih godina transformirati u TV seriju i kazališni komad, biti objavljivana na nosačima zvuka, inicirati niz pop-pjesama i naravno, doživjeti planetarnu slavu u obliku pet romana “u nastavcima”. Čarobne knjižice Douglasa Adamsa (1952.) postale su tako predmet jednog od rijetkih autentičnih i dugovječnih kultova među ljubiteljima znanstvene fantastike, pa i malo šire. Prijevod koji je pred nama sadrži prve tri knjige, a izdavač planira preostala dva naslova Do viđenja i hvala za ribu (1984.) i Uglavnom bezopasan (1992.) predstaviti zajedno kao svoje slijedeće izdanje. Vodič... su preveli osamdesetih godina srpski izdavači, ali je hrvatski prijevod dobro došao jer su kroz ovaj rat sazrele nove generacije za koje vjerujem da će imati sluha za uvrnuti i subverzivni Adamsov svjetonazor.

    Autostoperska saga prati nepredvidive i često neodoljive pustolovine nekoliko nedragovoljnih ljudskih i inih junaka skupljenih sa svih strana galaksije. Oni se uglavnom trude (i čudom uspjevaju) sačuvati živu glavu, a onako usput, u nekoliko navrata spašavaju svemir od uništenja, otkrivaju pravo porijeklo ljudske vrste, dublji svemirski smisao kriketa (nerazumljiva engleska igra slična bejzbolu) i tome slično, ili sasvim različito. Strogo žanrovski kritičari vidjeli su u Vodiču... prvenstveno duhoviti diverziju svih mogućih općih mjesta i ikona SF-a, besramnu parodiju suhoparnoga kvazi-znanstvenog žargona i anarhičan obračun sa svetim zakonima vjerojatnosti, a pod programatskim načelom: “Sve što je beskrajno nevjerojatno lako se može dogoditi smjesta.” Pažljivijim čitanjem postaje, međutim, očito da Adams osim SF-a satiričnom povećalu izlaže i mnogo širi spektar pojava, u prvom redu građansku banalnost i konvencije, podrazumijevanja koja imamo o položaju i smislu ljudske vrste, agresivnost u društvenom životu, netrpeljivost. Pokazuje se da i ovdje, kao i kod drugih stvarno uspješnih djela sa izrazitom komičnom fasadom, ispod površine sve vrije od bijesa, gorčine, i očaja. Adams, poput drugih velikih komediografa, svoj osobni pesimizam u pogledu ljudske naravi i budućnosti naše vrste prikriva iza lingvističkih obrata, stilskih i dramaturških iznenađenja i više ili manje uspjelih privremenih sretnih završetaka.

    Da se razumjemo, Vodič... nije savršena literatura. Nastajao je na mahove, pa mu nedostaje karakter zaokružene cjeline. Groteskne situacije jako osciliraju u duhovitosti i preljevaju se frenetičnim tempom iz knjige u knjigu bez pouzdanoga osjećaja mjere, no to su mane koje ljubitelji prihvaćaju i opraštaju zbog niza čudesnih poticaja mašti i duhu koje ovo djelo i ovakvo kakvo jest neosporno pruža.

    Vodič kroz galaksiju za autostopere nije knjiga koju se posuđuje i prolista. Ako imate u sebi imalo autostoperskog duha trebate je kupiti i držati pri ruci, kao svakodnevnu pomoć i utjehu u ovim smrknutim vremenima, jer kako piše u uvodu “Vodič... je definitivan. Stvarnost često griješi.”

Tonko Kordić