Uvijek je zadovoljstvo predstavljati knjige domaćih, splitskih izdavača, a pogotovo kada se radi o pionirskim koracima, kao što je to slučaj sa serijom omladinskih klasika u izdanju »Marjan knjige«, agilnog izdavačkog poduzeća obitelji Šare, koja inače vodi i omiljenu knjižaru i antikvarijat. Pred nama je bogato opremljeni i originalnim grafikama ilustrirani prijevod romana Tajanstveni otok prvog »pravog« pisca znanstvene fantastike Julesa Vernea (1828-1905). Prema najavama izdavača još nekoliko Verneovih romana bit će prezentirano s jednakom ozbiljnošću.

    Trajnim ugovorom s Julesom Hetzelom, urednikom časopisa za djecu »Magazin za obrazovanje i razonodu«, Verne se 1864. obvezao na isporuku određene godišnje kvote tekstova pod općim naslovom Neobična putovanja. Tako je u 40 godina napisao 64 knjige, čime je udario temelje znanstveno-fantastičnom žanru kao utočištu za skribomane. Dio opusa koji je Verneu osigurao status klasika nastao je ipak u mnogo kraćem intervalu od 1863. do 1975. koji započinje romanom Putovanje u središte Zemlje a završava upravo Tajanstvenim otokom. U međuvremenu je potpisao i ostale općepoznate naslove poput Od Zemlje do Mjeseca (1865), Djeca kapetana Granta (1867-8), 20.000 milja ispod mora (1870) i Put oko svijeta za 80 dana (1874). Nakon 1875. Verne je do kraja života pisao sve blijeđa djela, tjeskobnija i bliža duhu kraja stoljeća. Od svih nabrojanih remek-djela omladinske literature Tajanstveni otok najmanje je razvikan i prevođen kod nas pa u toliko otvaranje serije ovom knjigom predstavlja i ispravljanje jedne stogodišnje nepravde. Radi se o de facto nastavku ili bolje rečeno epilogu romana 20.000 milja ispod mora u kojeg je Verne ugradio opis posljednjih dana i smrti kapetana Nema i »Nautilusa«.

    Verne je od početka karijere razvio osobit način strukturiranja radnje. Ona se ne organizira oko jednog ili dva glavna lika već se u početku gotovo svakog romana formira tim putnika kojeg obično vodi besprijekorni gentleman stare škole, a sačinjavaju ga npr. znanstvenik-prirodoslovac, dobročudni mišičavac, vjerni sluga i barem jedna mlada osoba kojoj gospodin i/ili znanstvenik predstavljaju idealne uzore. Takav odabir likova prostodušno odražava Verneov srednjeklasni, konzervativni i pozitivistički pogled na svijet. Uz minimalne varijacije i kombinacije ovakva bezkonfliktna shema začuđujuće dobro funkcionira u svim pobrojanim djelima, a u Tajanstvenom otoku realizirana je u najčišćem obliku. Jedan od razloga što je Verne tako omiljen u školskim bibliotekama leži i u tome što su mu rijetki negativni likovi blijedi i unaprijed osuđeni na propast, a ženskih likova gotovo da i nema, pošto Verne očito nije znao što bi s njima. Tako je nastala fascinantna iako ne pretjerano uznemirujuća literatura koju bibliotekar može bez nelagode preporučiti i mlađoj djeci, pogotovo u skraćenim prijevodima, iz kojih su izbačeni dosadni »znanstveni« djelovi.

    Bojim se da mnogim učenicima naših osnovnih i srednjih škola Verneovi moralno nepokolebljivi junaci bez mane i straha, ugroženi samo sticajem okolnosti i umjereno surovom prirodom, djeluju neuvjerljivo. Djeca koja su se igrala s očevim kalašnjikovom i spavala u atomskim skloništima, umirala muški, imala već četiri bliska susreta s Alienom i koja žive u pretvorenom društvu mogu imati teškoća u identifikaciji s likovima koji se svi upravo tope od međusobne brige i uvažavanja, a uzvici kao npr. »Prokletstvo!« predstavljaju najgrublji zamisljivi izraz ljutnje ili frustracije. Relativno dobro prihvaćanje filmova Memoari nevidljivog čovjeka (1992), Dan nezavisnosti (1996) i Otok doktora Moreaua (1997) pokazuje da je duhu naših »mladih staraca« trenutno mnogo bliži pesimistični opus Herberta Georgea Wellsa, drugog djeda znanstvene fantastike. Stoga je za očekivati da će ova knjiga više obradovati mame i tate nego njihovu djecu. Volio bih da mi je ova procjena pogrešna.

Tonko Kordić