|
|
|
|
|
|
|
|
|
Alhazredov Necronomicon (doslovno: "Knjiga mrtvih imena") definitivno nije, kao što mnogi neupućeni smatraju, sotonska ili magična knjiga. Ona je povijesnica tj. "knjiga sada mrtvih i nestalih stvari". Jednako valjani prijevod riječi Necronomicon bio bi "knjiga običaja mrtvih", što je opet dosljedno originalnoj ideji povijesne knjige. Necronomicon je spoj povijesnih činjenica, glasina i nagađanja koje zalaze duboko u tajne ljudske povijesti. U prošlim je vremenima bila znana kao Al Azif ili Arapska knjiga. Azif bi na Arapskom značilo "noćni insekt" ili "zavijanje demona". Necronomicom je sastavljen od sedam tomova i u latinskom izdanju imao je preko 900 stranica. Napisao ga je Abdul Alhazred 700-tih godina u Damasku. O samome autoru zna se malo i sve je izvučeno iz malih biografskih crtica koje sadrži sam Necronomicom. Rođen je u Sanaai u Yemenu. Putovao je puno, od Aleksandrije sve do Punjaba. Bio je načitan i upoznat sa mnogim jezicima. Poznata je činjenica da je nekoliko puta preveo rukopise koje njegovi suvremenici nisu znali prevesti. Proveo je mnogo godina sam u nenastanjenoj divljini na jugu Arabije. Zanimljiv je podatak da je njegova smrt bila vrlo nasilne i nadnaravne prirode. Smatra se da Arapski rukopis ili kopija tog rukopisa više ne postoji. Stanoviti Idries Shah svojedobno je bez uspjeha proveo istraživanja u knjižarama Deobunda u Indiji, Al-Azhara u Egiptu i Svetg grada Mecce. Latinski je prijevod napravljen 1487 godine. Učinio je to Dominikanski svećenik njemačkog porijekla Olaus Wormius koji je bio pomoćnik stanoviog Tomasa de Torquemade, Velikog Inkvizitora Španjolske inkvizicije. Wormius je naravno zbog toga optužen za herezu i spaljen na lomači zajedno sa svim kopijama svoje knjige. Ipak je prije smrti stigao poslati jednu kopiju Johannu Tritheimiusu, opatu iz Spanheima. Navodno je jedna kopija dospijela u Rim i sada se nalazi u Vatikanskoj knjižnici. Skoro stotinu godina kasnije, 1586., jedan se Necronomicon pojavljuje u Pragu koji je u to doba, pod upravom Rudolfa II, bio pravi magnet za čarobnjake, alkemičare i svakakve šarlatane. Tamo ga se domogao kultni engleski "čarobnjak" John Kelly te napravio engleski prijevod. Taj je rukopis navodno dospio u kolekciju Eliasa Ashmolea koja se nalazi u Oxfordu. Necronomican je najpoznatiji po svojim nagađanjima o vremenu prije 'biblijskog potopa'. Alhazred je očigledno imao pristup mnogim, sada izgubljenim, izvorima jer su događaji koji se u Bibliji i raznim mitologijama tek spominju ovdje detaljno obrađeni. Alhazrad vjeruje da su Zemlju, osim ljudi, u prošlosti naseljavala i druga inteligentna bića te da su ljudi puno toga naučili u susretima sa rasama iz drugih "dimenzionalnih ravnina'. U svoje je doba bio jedan od rijetkih znanstvenika koji su smatrali da su zvijezde na noćnom nebu zapravo sunca koja imaju svoje za ljudsko oko nevidljive planete. Bio je uvjeren da je magijom moguće stupiti u dodir sa "Starima" kako je zvao bića iz drugih dimenzija (planeta?) i u Necronomiconu upozorava o užasnim silama koje će se vratiti i ponovno osvojiti Zemlju. Gdje se danas nalaze kopije Necromicona? Nitko to sa sigurnošću ne zna. Za to su se u ovome stoljeću pobrinule Masonske lože iz Evrope kao i vlada Adolfa Hitlera koji se prije početka rata strašno zanimao za tamne okultne i mistične stvari. U godinama od 1933 do 1938 nestale su sve poznate kopije u raznima tajanstvenim krađama i provalama (uključujući i ona iz Oxforda). Danas ne postoji niti jedan primjerak knjige u javnim knjižarama. Ipak, postoji priča o velikom nacističkom tovaru okultnih i magičnih dokumenata izgubljenog u planinskim regijama oko grada Salzburga u Austriji a na kraju krajeva uvijek ostaje stara dobra Vatikanska knjižnica. Naravno, postoje mnogi moderni falsifikati Nenronimicona koji su lako prepoznatljivi po nedostatku mašte i inteligencije što su ipak osobine kojih je Alhazred imao i previše. |
|
