|
|
|
|
|
|
|
|
|
Trodimenzionalna mapa, na kojoj je nepoznata ruka utisnula zemaljske reljefe prije
120 milijuna godina. "Želite li mijenjati svoje predodžbe o životu na ovom planetu?
Mi smo se već navikli na naše čudo." Čini se da je profesor Aleksandar Čuvirov
uvjeren da je njegovo tajanstveno otkriće zapravo senzacionalno, premda dopušta da
još ima više otvorenih pitanja nego sigurnih odgovora. No u jedno je siguran: mineralna
ploča koju je pronašao prije tri godine u jednom selu u Baškiriji, u podnožju Urala,
zapravo je geografska mapa koju je izradila neka nepoznata civilizacija, piše Anna
Zafesova.
Tajanstvena mapa izložena je sada u arheološkom muzeju u gradu Ufa, visoka je 148 centimetara, široka 106, a debljina joj je 16 cm. Teška je tonu i pol. Na prvi pogled, čini se kao neki kamen nepravilne površine. Ali Čuvirov kaže kako je odmah shvatio da je to mapa, čim ju je otkopao u baškirskom selu Čandar. Kad ju je očistio, pokazala je svoje neobične reljefe i crteže: pruge koje se čine kao da su ceste ili rijeke, rombi, vertikalni urezi u neodgonetljivim hijeroglifima. Profesor drži da je riječ o jednom nacrtu razgranatoga irigacijskoga sustava: kanali dugi 500 metara u ukupnoj dužini od 12.000 kilometara, s 12 divovskih brana. Rukotvorina od tri sloja Čuvirov je profesor kemije na Sveučilištu u Ufi, strastveno se bavi arheologijom. On je zapravo tragao za dragocjenostima hipotetičkih drevnih seoba Kineza pa je pomislio da je riječ o nekom urezu starom dvije tisuće godina, s kineskim pismovnim znakovima. No jezične hijeroglifske slogove tek treba razjasniti. Kao i podrijetlo ploče. Zapravo, nije riječ o prirodnoj ploči, nego o rukotvorini sastavljenoj iz tri sloja. Prvi je debeo 14 cm, sastavljen je od dolomita; drugi je sastavljen od diopsida nepoznate tehnologije, a na njemu su urezani crteži; treći, od dva milimetra, načinjen je od porcelana, a služi kao zaštitni sloj. Prema tome, riječ je o rukotvorini, očito napravljenoj na temelju nepoznata načina: Čuvirov drži da crteže nije napravila ruka nekog obrtnika, nego neko oruđe. Kada? Ispitivanja uz pomoć ugljika i urana ploču su datirala kao milenijski drevnu tvorevinu, no poslije su u njezinim slojevima pronađene dvije školjke: Ecculiomphalus princeps i Navicopsina munitus, koja je stara 500 milijuna godina. Iz doba dinosaura Čini se nemogućim da je ova tvorba iz doba dinosaura. Dakako, kaže profesor, nepoznati geografi mogli su upotrijebiti komad stijene u kojoj je školjka bila inkapsulirana tisućljeća prije. Iz jednoga je ispitivanja proizašlo da reljefi na ploči odgovaraju suvremenom području između Ufe i Sterlitamaka, izuzevši nekih varijacija, kao što je kanjon koji ga presijeca. Geološka su istraživanja pak ustanovila da je u tome području bila nastala jedna raspuklina, koja je prije više milijuna godina nestala. "Mapa je", kaže istraživač, "ucrtana kada se magnetski pol Zemlje nalazio blizu današnje Zemlje Franje Josipa, upravo prije 120 milijuna godina." Tko je mogao nacrtati ovako drevnu mapu? Specijalisti iz Centra za povijesnu kartografiju u Wisconsinu ostali su zapanjeni: oni misle da je trodimenzionalna projekcija ove vrste mogla biti ostvarena samo iz zračne perspektive. Neizbježnu pretpostavku o marsovcima odbio je sam pronalazač: "Ne sviđa mi se ni govoriti o neidentificiranim letećim objektima i o izvanzemaljcima". A zatim dodaje: "Nazovimo autora ove mape jednostavno Stvoriteljem". Dvoznačnost je očita, kao i skepticizam "službenih" istraživača iz akademskih zavoda, prema onome što su novine nazvale "Stvoriteljevom mapom". Skepticizam postoji i prema nalazniku. Ali on, Čuvirov, pun je oduševljenja. U arhivima iz 18. st. pronašao je opise više desetaka ploča koje sliče njegovoj pa sada namjerava za njima tragati. Vjeruje da je kamen koji je pronašao samo dio divovskog mozaika od 358 sastavnica na kojima je "Stvoritelj" prikazao svijet. S kakvom svrhom? "Možda ga je htio naseliti." Iz VEČERNJEG LISTA od 13. lipnja 2002. (RI) |
|
