Zagrebačkom izdavaču »Škorpion« mora se priznati dosljednost. Svojim programom sustavno predstavlja žanrovsku visokotiražnu konfekciju koja vegetira na rubu suvremenih tehnoloških i znanstvenih spoznaja. Nakon Rešetke (1996) Philipa Kerra i romana Killer.app (1996) Barbare D'Amato još jednom nam predstavlja Kerra, i to njegovim pretposljednjim romanom Ezav u kojem na temelju novijih spoznaja antropopaleontologije (oprostite, ali to se tako zove!) dramatizira prvi bliski susret sa himalajskim snježnim čovjekom - jetijem.

    Philip Kerr (r. 1956.) je u stvari školski primjer kako dokazano dobar i nadaren pisac može degradirati do neprepoznatljivosti nastojeći se prilagoditi masovnom ukusu i proizvodeći tekstove po tuđim šablonama. Kerr je u englesku književnost ušao romanom Filozofska istraga (1992), futurističkim trilerom o Londonu 2013. godine, u kojem su serijski ubojice postale prava pošast, a glavni je junak jedan od njih koji svoju »pažnju« usmjerava na »kolege«. Zvuči kao dosjetka, ali je prikaz funkcioniranja ubojitog mozga i ubijanje viđeno iznutra izvedeno maestralno. Kerr je stečenu reputaciju učvrstio trilogijom Berlin Noir o privatnom detektivu koji operira u predratnoj, ratnoj i poratnoj Njemačkoj. Svaka sličnost s Philipom Marlowom i Trećim čovjekom namjerna je i inteligentno i duhovito provedena.

    Kada je izgledalo da je gornji dom engleske žanrovske produkcije dobio još jednog stalnog člana Kerr je, po svemu sudeći, poželio postati engleski Michael Crichton. Njegov uzor je već dokazao da se poluprožvakane rubne znanstvene i kvaziznanstvene teorije mogu prodavati milijunima čitatelja širom svijeta, pod uvjetom da ih se nalijepi na lako probavljive likove i upotrijebi kao motor za vratolomnu akciju sa elementima strave. Koga briga za znanstvenu, ramaturšku ili literarnu uvjerljivost. I tko može Kerru reći da je pogriješio kada je već prvi pokušaj u tehno-trilerskom smijeru, Rešetka (1995), prodan u više primjeraka nego sva četiri prethodna romana zajedno?

    Dokazavši sam sebi da je kvantitet važniji od kvaliteta Kerr se bacio na posao i pred nama je Ezav, roman koji se reklamira kao eksplozivna smjesa političkog trilera, planinarskog epa i znanstveno-fantastičnog začina.

    U sjeni prijetnje nuklearnim sukobom između Pakistana i Indije znanstvena ekspedicija na Himalaji pronalazi obitavalište snježnih ljudi - jetija. Tekst je krcat stručnjacima (vrhunski planinar, antropopaleolog, špijun...) od kojih ni jedan nije stvarno uvjerljiv ni u svome poslu, ni kao osoba. Iznesene znanstvene teorije o evoluciji su bar 5 do 10 godina zastarjele, a opisane tehnike planinarenja su potpuno osporene. Uz sve ograde prema stilu, neobično hladnim likovima i sumnjivoj znanstvenoj podlozi knjiga je ipak čitljiva i priča se može pratiti bez pretjeranog uzrujavanja negdje do pred kraj, kada političko-špijunska komponenta postane dominantna i uruši posljednje tragove uvjerljivosti. Posebno je razočaravajuća upotreba deus ex machina raspleta u jetijevskom raju.

    Čak i ako se pomirimo sa prijelazom Kerra u niskozahtjevni instant žanr ostaje nakon čitanja okus prevare i osjećaj da je tema zasluživala bolju obradu. Zapravo je čudno da legende o ljudskim rođacima koji se kriju u divljini nisu do sada privukle osobitu pažnju pisaca znanstvene fantastike. Gotovo jedina ozbiljnija referenca je pojava Velikog stopala, sjevernoameričke verzije jetija, u romanu U oceanu noći (1977) Gregoryja Benforda.

    Nakon Ezava Kerr je nastavio sa čerupanjem žanrovskih općih mjesta. U njegovom posljednjem romanu Petogodišnji plan (1998) simpatični lopov i ambiciozna agentica FBI-a pokušavaju opljačkati, odnosno raskrinkati perače novca za rusku mafiju u tvrdokuhanom dijaloškom stilu na tragu Elmora Leonarda. Ne sumnjam da ćemo i tu kopiju ugledati u našem prijevodu prije originala.

Tonko Kordić